Ovaj pas potiče od divljih pasa iz Kine, i prije oko 2000 godina donešen je u Japan. Razvio se na ostrvu Honšu i skoro nestao u toku drugo svjetskog rata. Ljubitelji pasa su uz pomoć preživjelih pasa uspjeli povratiti ovu rasu.Nekadašnji lovac na sitne životinje, šiba je danas jedan od najpopularnijih rasa pasa za društvo u Japanu. Lako se obučava, poslušan je, diskretan i veoma čist pas. Nije bučan pas, ali će napadača na imovinu svoga gospodara prepoznati, a da ga prije toga ne upozori. Voli svoju obitelj i pridružuje joj se u svim aktivnostima. Savršeno se prilagođava životu u gradu. Dlaka je relativno kratka, gruba i gusta, pojačana je tankom poddlakom. Boja dlake može biti od boje pijeska do riđe ponekad prošarana crnim,te crne ili bijele boje.
Čau Čau je kineski pas i prije 2000 godina je živio na tim prostorima. Nekada se njegovo meso koristilo u ishrani, a njegovom kožom se trgovalo. Ime pasmine potiće od deformisanog engleskog koji se koristi na Dalekom istoku ali njegovo značenje nije razjašnjeno.
Čau Čau je odan pas svome gospodaru, no ne slaže se dobro sa strancima i drugim psima. Unatoč svemu,privlaći mnogobrojne poklonike,a oni koji pasminu dobro ne poznaju, trebaju mu pokloniti više pažnje. Zbog mačijih crta njegove ličnosti nemože biti izrazito poslušan, niti je sposoban ze velike izraze nježnosti. Čau-Čau ne podnosi da bude vezan Dlaka je gusta, bujna, prava i čvrsta.
Aljaški Malamut je velika pasmina koja je uzgojena za vuču saonica. Često se miješaju sa sibriskim haskijima, iako su zapravo dosta različiti. Po AKC standardima mužjaci bi trebali imati čak 39kg, a ženke 34kg, ali postoje i primjerci koji su teži od 54kg, iako tako uzgojeni “ogromni malamuti” nisu priznati po “American kennel Club” standardima, pa se ne smiju pojavljivati na izložbama. Poput haskija i ostalih pasa prilagođenih za niske temperature, imaju duplo krzno, odnosno vanjski sloj dlake i poddlaku. Boja krzna varira između raznih nijansi sive, crne i crvene. Čistokrvni malamuti uvijek imaju smeđe oči. Čvrsto su građeni, s jakim kostima i malo su zbijenije građeni, što im daje ogromnu snagu koja im je potrebna za vuču sanjki. Rep im je vrlo dlakav i drže ga svinutog na leđima. Kada leže drže svoj rep preko lica kako bi se dodatno zagrijali.
Ovo je velik i kompaktan pas, stabilan na svojim razmaknutim šapama, mastif najvjerovatnije vodi porijeklo od asirskih doga, a koje su i same nastale od tibetanskih doga, a dovezene u Evropu od strane Feničana. Drugi kinolozi samtraju nasuprot tome da mastif vodi porijeklo od grčkog molosa, kojeg su u Englesku doveli rimski legionari. Nekada je mastif bio veoma cijenjen kao pas čuvar, ratni i borbeni pas, i bio je vema popularan. Drugi naziv za ovog psa je Engleska doga. Mastifa se često povezuje sa stasim engleskim Mastifom. Visok je 76cm i masivno građen. Ovako golem pas izuzetno brzo raste i zahtijeva pažnju i dobru prehranu; puno jede i moglo bi biti skupo uzdržavati jednog ovakvog psa. Srećom po temperamentu je miran-inače bi bio opasan, no nasuprot njegovom mirnom temperamentu on je izvrstan pas čuvar.
Patuljasti pinc pripada porodici pinceva i snaucera.Istorijat razvoja ove rase doseze jos u daleki 14.veka.Vec u tadasnje vreme kratkodlaki patuljasti pinc je postojao u svojoj poznatoj velicini.Jedino je jos majmunski pinc bio te velicine.Najvisi ideal tadasnjih odgajivaca bila je njegova velicina,tj njegova malenkost zbog koje je zrtvovano sve ostalo.Cesto su se ove rase izlagale samo u kavezima ili u ruci vlasnika.Odlucujuci faktori su bili glava i visina.To je dovelo do degenerisanja patuljastih rasa.Ali kasnije su se pocele traziti i druge osobine kao cvrsta gradja,harmonija pokreta i tela.Tako je dobijen zdrav,snazan,a uz ti plemenit i harmonican patuljasti pas
Maltezeri su pasmina koju karakterizira malena veličina, te time zapravo spadaju u širu kategoriju patuljastih pasa. Poznati su po svojoj svilenkastoj, većinom bijeloj dlaci, koja je često prilično duga, iako vlasnici ovih pasa često održavaju dlaku nešto kraćom, kako bi se spriječile pojedine komplikacije. Ova pasmina porijeklom dolazi iz središnjeg Mediterana. Naziv se u literaturi često povezuje s otokom Maltom, iako neki naziv ove pasmine povezuju i sa našim Mljetom.
Bernardinci su veliki radni psi, porijeklom iz Švicarskih Alpa, koji su uzgojeni kako bi bili psi spasioci. Ovi ogromni psi u obično teže između 64 i 120 kilograma a visoki su 70 do 91 centimetar. Mogu imati glatko ili grubo krzno, koje je obično u crvenoj i bijeloj boji. Također često imaju crni obrub oko očiju i ušiju. Rep im je dugačak i težak. Iako se više ne koriste za spašavanja, često sudjeluju u raznim sportskim natjecanja koja uključuju vuču tereta. Bernardinci su jedni od najjačih pasa na svijetu.
Kod ove sjeverne pasmine, primarno uzgojene za vuču saonica, niti boja nije bila presudna, pa se među njihovim pripadnicima, osim dva tipa dužine dlake (standardno krzno i nešto duže, tzv ‘wooly coat’) pojavljuje velika raznolikost uzoraka i boja: bijela(‘white’), sedlasta(’saddleback’), ’sable’, ‘aguti’, svijetlo crvena, bakrena, srebrna s bijelim, vučje siva, siva, crno bijela, crna(to podrazumijeva pretežno crnu boju krzna), ‘piebald’, ’splash coat’.Međutim, svi oni imaju gusto krzno, s debelim donjim slojem poddlake, koje im omogućava odlično podnošenje temperaturnih ekstrema, kako spavanje u snijegu na -60 stupnjeva Celzijevih, tako i visoku razinu aktivnosti na ljetnim temperaturama i preko 30 stupnjeva u plusu. Općenito, haskiji su vrlo izdržljiva, otporna i zdrava pasmina, koja nije ‘pokvarena’ do danas.
